Izvor: “Naftalan – prirodni ljekoviti činitelj”, prim. Pero Vržogić, dr. med., spec. dermatovenerologije, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Naftalan, Ivanić-Grad

Sve što izvire iz zemlje nazivamo vodom ili naftom. Prema toj podjeli naftalan svrstavamo u nafte, u vrstu – naftenske nafte. Uporaba nafte kao ljekovitog sredstva seže u vremena starih Egipćana, Asiraca i Babilonaca, koji su se služili naftom kao ljekovitim sredstvom. Povijest bilježi neke od nafti kojima su se ljudi koristili kao ljekovitim sredstvom:

  • na Apšeronskom poluotoku koristila se “bijela ili crvena surahanska nafta”, koju su putujući kirurzi upotrebljavali za liječenje
  • “Ulje sv. Quirinusa” nazivali su bogemski monasi naftu koju su dobivali iz jezera Tagern
  • Indijanci Sjeverne Amerike primjenjivali su naftu kao sredstvo za cijeljenje rana i liječenje kožnih bolesti
  • Plinije, rimski povijesničar i prirodoznanac daje prve podatke o ljekovitosti nafte pa u djelu “Naturalis historia” piše o mineralnom ulju koje stanovnici Agrigenta (Sicilija) primjenjuju za liječenje kožnih promjena
  • poznata je i teška pensilvanska nafta pod imenom “Senekino ulje”, koja se uspješno primjenjivala u liječenju kožnih bolesti u ne tako davno vrijeme.
  • “Lagana parmska nafta” – oleum petroleum Italicum iz Amiana blizu Parme upotrebljavala se u srednjem vijeku ne samo u Italiji već i u cijeloj Europi.

Slika: Salviati – Marco Polo mozaik iz Palazzo Doria-Tursi, Genova

U srednjem vijeku bilo je pisanih djela koja govore o rezultatima, indikacijama i kontraindikacijama za liječenje naftom, kao “Tafta” i “Mehzan – Uol Aravie”. Naftalanska izvorišta pojavila su se između Velikoga i Malog Kavkaza uz rijeku Kuru na teritoriju Azerbajdžana. Naftalan se spominje prije 700 godina kada su poklonici vatre, veliki Hindusi vršili na izvorištima obred prinošenja žrtvi “za iscjeljenje od strašnih bolesti”. Mnoge legende govore o ljekovitosti naftalana, a nadaleko se pronosi i glas o tome. Na izvorišta naftalana dolaze bolesni ljudi, koji se mažu ili kupaju u naftalanu. Karavane deva, koje prolaze uz izvorište naftalana na Putu svile pri povratku mješine pune naftalanom i prenose ga na istok. Zato se naftalan najprije pojavio kao ljekovito sredstvo u istočnjačkoj medicini, nosili su ga u svojim torbama putujući kirurzi i prodavao se na sajmovima. Svjetski putnik Marco Polo u 13. stoljeću na svom putu za Kinu naišao je na izvorišta naftalana koja opisuje u svom putopisnom djelu “Libre des merveilles du monde” ili “Million”. On opisuje velike zdence ispunjene uljem, koje nije jestivo, ali služi za liječenje kožnih bolesti i bolesnih udova.

Inženjer Jäger, koji boravi u Bakuu za vrijeme naftnog buma 1895. godine čuo je usmenom predajom o ljekovitosti naftalana. Uputio se na izvorišta gdje zakupljuje izvorište, organizira prvo liječenje u kadama, a zbog intenzivnije primjene naftalana izvodi i prve bušotine. Uz pomoć njih dobiva veće količine naftalana no što su ga davali prirodni izvori pa naftu prevozi u Dresden, gdje je izgradio malu tvornicu za preradu naftalana i izradu naftalanskih masti i pripravaka. Istodobno prof. List iz Magdeburga čini isto. Tako početkom ovog stoljeća u Njemačkoj djeluju dva akcionarska društva naftalana: Naftalan u Dresdenu i Naftalan u Magdeburgu, koja pripremaju raznovrsne standardizirane pripravke na bazi naftalana. Poznate su Dresdenska mast, koželan, kozmetičke kreme, masti za opekline, ulja za sunčanje, zubne paste i slično. Ti su pripravci bili vrlo traženi i brzo poznati u zemljama Europe, Amerike, Japana.

Spoznaje o naftalanu proširene su kada je Dresdensko akcionarsko društvo “Naftalan” izdalo priručnik za primjenu naftalana u kojem je osim Jägerovih komercijalnih radova izišlo više od 600 kratkih tekstova poznatih liječnika onog vremena o iskustvima s naftalanom. Prof. Unna, znameniti njemački dermatolog napisao je: “Tko ima naftalan ima sve”.

U to vrijeme naftalan ulazi u farmakopeju mnogih zemalja pod nazivom Naphtalanum, Naphtalanum liquidum, Vazeline oduste saponifice. Nalazimo ga u gotovo svim ljekarnama najčešće u obliku masti, ulja i drugih pripravaka. U antologijskim djelima farmakologije Martindalea i Haagara nalazimo ga pod nazivom naftalan i nafalan, iako je riječ o istom zemnom ulju iz istog izvorišta, no jedan je proizvod iz Dresdena, a drugi iz Magdeburga. U Kotmeyerovom “Priručniku za praktičnu medicinu” izdanom 1967. godine preporučuje se magistralni pripravak sa 20% naftalana.

Naftalan, zemno mineralno ulje, vrlo rijedak i specifičan balneološki agens, uz termomineralnu vodu bili su poticaj za izgradnju Lječilišta u Ivanić-Gradu. Godine 1989. otvoreno je Lječilište za kožne i reumatske bolesti i rehabilitaciju, razmjerno malog kapaciteta, ali velikih terapeutskih mogućnosti, koje je izborilo svoje mjesto i zadobilo povjerenje svojih vjernih i zahvalnih bolesnika.

Naftalanoterapija se provodi s obesmoljenim i dearomatiziranim rafiniranim destilatom naftalanske nafte s povećanom koncentracijom ljekovitih sastojaka. Pri aplikaciji takvog medija, kontraindikacije kao i eventualne nuspojave svedene su na minimum, a sama primjena estetski i higijenski ispunjava željene uvjete.

Fizikalno – kemijska svojstva

Naftalanska nafta je “mlada” nafta, fitničkog podrijetla. Ubraja se u nafte površnih slojeva. Nativni naftalan izvire kao gusta tamnosmeđa tekućina specifičnoga širokoga aromatičnog mirisa. Visoka specifična težina svrstava ga u tzv. teške nafte. Ima zanemarivu količinu lakih frakcija – benzina, ligroina, i kerozina, dok se kondenziranih parafina nalazi samo u tragovima ili ih uopće nema. Velikog je viskoziteta.

Ima razmjerno veliku količinu naftenovih kiselina, među kojima se ističe ciklopentanska kiselina, kao biostimulator. Kisele je reakcije. Naftalan se odlikuje visokim postotkom naftenskih ugljikovodika dok aromatskih ugljikovodika ima relativno malo, a metanovih ugljikovodika uopće nema.

Naftensku naftu karakterizira visoka policikličnost naftenskih ugljikovodika, s malim brojem ugljikovih atoma u postraničnim lancima koji čine tri- tetra- i pentaciklične spojeve strukture ciklopentano-perhidrofenantrena od kojih su najvažniji izoprenani, sterani i triterpani. Kemijskom strukturom vrlo su slični hormonima, vitaminima i bioaktivnim spojevima. Upravo tim policikličkim naftenskim ugljikovodicima pripisuje se ljekovito svojstvo. Naftalan ne iritira kožu i nije kancerogen.

Terapijsko djelovanje naftalana

Naftalan, osim mehaničkoga i toplinskog učinka ima izraženo bioaktivno djelovanje na organizam. Osnovna bioaktivna komponenta naftalana su policiklički naftenovi ugljikovodici, građeni od 4 do 5 ili više prstenova karakteristične ciklopentanoperhidrofenantrenske jezgre. Takva građa vrlo je slična po strukturi nekim endokrinim spojevima, vitaminima, hormonima, bioaktivnim tvarima, pa se pretpostavlja da po načelu supstitucije ulaze u organizam u različite fiziološke i patološke procese, odnosno uključuju se u humoralnohormonske karike patogeneze različitih bolesti. Na osnovu višedesetljetnog kliničkog praćenja i zapažanja, na više od 30.000 bolesnika, te podataka iz literature, laboratorijskih i eksperimentalnih ispitivanja, navodimo sljedeće učinke:

  1. Protuupalno djelovanje

Aktivne tvari naftalana prodiru kroz kožu te se stvaraju spojevi slični medijatorima suprarenalne žlijezde, stimuliraju njezinu funkciju i djeluju na sintezu kortikosteroida. Laboratorijski nalazi potvrđuju takvu aktivnost i govore o normaliziranju parametara upalne aktivnosti i utjecaju na imunološka zbivanja. Klinički kod upalnog reumatizma registriramo stišavanje upalne aktivnosti, smanjenje otekline i crvenila, smanjenje bolova, poboljšanje općeg stanja te smanjenje inteziteta i skraćenje trajanja “jutarnje zakočenosti”. Kod kožnih bolesti, smanjuje se infiltracija i eritem.

2.Antiproliferativno djelovanje

Naftalan ulje pokazuje vrlo veliku antiproliferativnu aktivnost kao i smanjenje imunokompetentnih stanica u psorijatičnoj promjeni kože.

  1. Uspostava terminalne diferencijacije keratinocita

Na Sveučilišnoj klinici – J. W. Goethe na odjelu za dermatologiju i venerologiju, u Frankfurtu, ispitivani su učinci naftalana in vitro na proliferaciju i diferencijaciju keratinocita. Rezultati govore o inhibiciji proliferacije keratinocita, s tendencijom normalizacije u psorijatički promijenjenoj koži. Te dvije činjenice potvrđuju da naftalanoterapija obećava veliki doprinos u liječenju psorijaze i atopijskog dermatitisa.

  1. Nema dokaza o otrovnosti

Dosadašnjim iskustvom i višegodišnjim praćenjem u bolesnika na kojima je primijenjena naftalanoterapija nije došlo do poremećaja u hematoloških i biokemijskih nalaza.